Europa i Amerika kaskaju u kontroli nad Arktikom

Ovaj region se zagrijava gotovo četiri puta brže od ostatka planete, ali paralelno raste i rasprava o tome ko će kontrolisati arktičke rute, pravila i resurse. Dok Rusija i Kina sistematski jačaju svoj utjecaj kako bi povećale ekonomsku moć, zapadne politike tek počinju da se prilagođavaju novoj stvarnosti.

Rusija dominira Arktikom zahvaljujući geografiji i razvijenoj infrastrukturi. Prema podacima Arctic Institutea, oko 80 posto arktičke proizvodnje nafte i gasa dolazi s ruskog teritorija, pri čemu arktička polja čine oko petinu ukupne ruske proizvodnje nafte i znatno veći dio njenog izvoznog potencijala. Ruski Arktik sadrži procijenjenih 35,7 triliona kubnih metara prirodnog gasa, gotovo 75 posto ukupnih dokazanih rezervi zemlje i više nego ostatak Arktika zajedno.

Oko 95 posto ruskih metala iz platinske grupe i približno dvije trećine rezervi rijetkih zemnih metala nalazi se u ovom području. Prema podacima kompanije Nornickel i zvaničnoj statistici, Rusija već proizvodi 100 posto nikla i 92 posto kobalta upravo u arktičkoj regiji.

Nasuprot tome, zapadni arktički resursi su značajni, ali rascjepkani. Aljaska posjeduje najveće rezerve nafte u regionu i čini oko 3,5 posto ukupne američke proizvodnje sirove nafte. Švedski grad Kiruna ima najveće nalazište rijetkih zemnih metala u Europskoj uniji, koje bi, ukoliko se razvije, moglo pokriti 18 posto potreba Unije. Finska bi ove godine trebala postati prvi integrirani proizvođač litijuma u EU, dok Grenland raspolaže velikim potencijalom kritičnih minerala, iako logistički izazovi ograničavaju veća ulaganja u skorije vrijeme.

Prije ruske invazije na Ukrajinu, arktički energetski tokovi bili su snažno povezani s europskim tržištima. Od 2022. godine, sankcije su prisilile Rusiju da preusmjeri izvoz fosilnih goriva prema Aziji, koristeći Murmansk i Sjeverni morski put. Ova ruta krati put između sjeverne Europe i Azije za gotovo 50 posto u odnosu na Suecki kanal, dajući Moskvi dodatni utjecaj nad trgovinskim koridorom koji zaobilazi tradicionalna uska grla.

Kina, iako s užim prisustvom, strateški je pozicionirana. Kineske kompanije posjeduju skoro 30 posto projekta Yamal LNG i osiguravaju dugoročne isporuke gasa, tehnološko znanje i opcije za buduće arktičke rute. Peking vidi Arktik kao dio “Polarnog puta svile”, koji nudi otpornost na poremećaje u Crvenom moru ili Malajskom prolazu.

Kako se led povlači, Arktik otvara nove trgovačke mogućnosti, ali i novu liniju podjela u globalnom ekonomskom poretku, čije se posljedice već osjećaju na svjetskim tržištima, navodi Reuters.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad